Team Bushcraft Forum
Listopad 26, 2014, 07:54:11 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.
Jeste li propustili aktivacijsku email poruku?

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
Forum Pomoć Prijava Registracija
 Str: [1] 2 3
Ispis
Autor Tema: Ribe Jadrana  (Posjeta: 33082 puta)
stule
Team Bushcraft

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 3098



« na: Oujak 17, 2010, 12:05:48 »

Evo za pocetak cemo poceti sa ribom koja se moze lako hvatati sa kraja.
Tema ce biti približena našim Bushcrafterskim stvarima
,jer da sada pišem o opširnoj temi o ribama,samo bi vas zbunio.(U Jadranu ima oko 440 vrsta riba)
Znaci osnovne stvarcice vezano uz našu tematiku,ako se nadjemo u situaciji prezivljavanja.
Za pocetak ću poćeti sa ribom Špar.

Špar




-Šparić, odnosno špar je ime koje se najčešće susreće
, a neki narodni nazivi još su mu baraj, frankul, gobo, kolorep, spar, sparac, šparam.
Prosječan primjerak špara dug je 12 centimetara i težak
oko 3 dekagrama. Maksimalno naraste do 22 centimetra duljine i 37 dekagrama težine.
Špar je stanovnik čitavog Jadrana. Najčešće ga nalazimo u plićaku, ali zalazi i u veće dubine - čak do 90 metara. Naći ćemo ga praktički svugdje, ali se češće zadržava iznad muljevita dna, u lukama i širem području riječnih ušća. Učestaliji je u sjevernom dijelu Jadrana, posebno uz zapadnu obalu Istre, nego u južnom dijelu našega mora. Slično kao u Jadranu, špar je rasprostranjen na čitavom sredozemlju. U svakoj od sredozemnih zemalja smatraju ga domaćom, lokalnom ribom.

Može se loviti s obale i iz brodice. Obično se lovi lakom tunjom, rekli smo - tunjicom. Špar najčešće boravi metar do metar i pol iznad dna i dok udica lagano tone on će se zaletjeti na ješku, pojesti je, a možda progutati i udicu. Takav način lova posebno je efikasan u lukama(ili uz obalu)

Špar je mali, lagan i nije previše jak, niti se opire izvlačenju pa je za njegov lov sasvim dovoljan najlon debljine 0,10 - 0,15 mm. Jest, takav je najlon tanak, teško se s njime barata, lako se mrsi.Udice mogu biti od br. 16 do br 20,znaci male udice,kakve inace imamo u survival kitu.

Ulovljen na udicu špar se ne opire previše izvlačenju. Nije težak i nema opasnosti da će najlon puknuti, a zadovoljstvo ga je izvlačiti jer on praktički pliva s povrazom, pritom se lagano poigravajući, čineći srebrnaste odsjaje, pa stječemo dojam da je znatno veći nego što u stvarnosti jest.

O ješki ne treba previše razmišljati, dobro je sve što nam se nađe pri ruci. Špar je u prehrani raznovrstan, nije izbirljiv pa se tako ponaša i prema ješki. Na udici mogu biti ostaci ribljeg ili mesnog obroka, obično tijesto, tijesto sa sirom ili salamurom, kruh, veliki crv, crvić, račići, dagnja, lignja, sipa, ogrc, priljepak, bumburata, škrge skuše ili plavice, životinjska crijeva. Bolje ješke od ostalih ipak su crv, crvići, kozica i školjke. S tim ili sličnim ješkama moguće ga je uloviti i na parangal, ali to se rijetko događa jer se na parangal obično vezuju veće udice.

HVALA(Branku Šuljiću i  www.burzanautike.com)



Evidentirano

Nikada neznas sto znas ,a znas sto neznas
stule
Team Bushcraft

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 3098



« Odgovor #1 na: Oujak 17, 2010, 12:29:17 »

Evo još jedne zanimljive ribe(Ribice)Naš slavni glavoć.
Lako ga se vata i dobro bi nam došao da ogladnimo.
Glavoć pločar



Obitelj glavoča (Gobiidae) najbrojnija je svjetska obitelj riba, sa približno 2000 vrsta koje žive i u slatkim i u slanim vodama. Jadransko more izrazito je pogodno za ove vrste, pa su i kod nas najbrojniji od svih riba. Većina ih je sitnog rasta, a kako su još i statični te bojom odlično prilagođeni dnu na kojem žive, glavoči ljudskom oku najčešće promaknu.


Najveći jadranski i mediteranski glavoč je Glavoč pločar (Gobius cobitis) koji naraste do 27 cm i dosegne težinu od 0.5 kg. Boju je teško opisati budući da je prošaran raznim nijansama žućkaste, smeđe, zelenkaste, itd. Najčešće nalikuje na mramornu figuru. Lako ga je prepoznati po veličini, oblom stomaku, krupnoj glavi i debelim usnama. Trbušna peraja mu je formirana kao lijevak i njom se služi za čvrsto prijanjanje uz podlogu. Pločar je rasprostranjen po cijelom Jadranu i to na njegovim najplićim dijelovima. Obitava u škrapama uz obalu, ispod kamenja te u raznim predmetima na morskom dnu i izgrađenim zidovima. Brojan je i na mjestima gImagedje ima izvora slatke vode.

Lov na glavoče može biti zanimljiv, bez obzira na to što mnogi zaziru od njega. Najčešće je obrazloženje da takav lov nije privlačan, jer je glavoč mali, nema neku veću gastronomsku vrijednost. U stvarnosti nije tako. Glavoč je ukusan, ima bijelo i mekano meso, samo treba reći da su za konzumiranje potrebni veći primjerci. Otim toga, lov glavoča niti je dosadan, niti nezanimljiv.
Glavoč pločar može se loviti cijele godine, ali se najlakše i najviše lovi u drugoj polovici zime, u razdoblju mriještenja, koje može potrajati do svibnja. Može se loviti malim vršama, obično ispletenima od vrbova pruća, lakom tunjom, povrazom i prutom.
Tunja se izrađuje od tankog najlona, debljine 0,10 - 0,20 milimetara, na kojeg se vezuje udica broj 12 - 15. Na nekim otocima tunju za glavoče i ostale ribe što se skrivaju u rupama i procjepima blizu obale nazivaju "kalamuč". Njega se spušta pred svaku rupu i - čeka. Glavoč je proždrljiv i lakom, pa ako osjeti ješku brzo će izaći iz rupe i zagristi. Pri takvu lovu dobro je da se ribolovac sakrije, da ga riba ne vidi pa je zato praktičnije kratki najlon vezati na štap.
Glavoča pločara može se loviti u svako doba dana i noći.  Najbolje je loviti po danu, za jačeg juga ili neposredno poslije njega, dok je more valovito i zamućeno. Pri takvu lovu kratak štap, do 2 metra duljine, praktičniji je od uobičajenog lova "na prst". Za ješku se može upotrijebiti crvić, račić, dagnja, ogrc, priljepak, kozica, trak sipe ili lignje te meso ostalih riba koje koristimo za ješku. Lakomost glavoča pločara, a i ostalih njegovih srodnika, ribolovci iskušavaju na zanimljiv način. Ulovljenoga glavoča živoga vraćaju u more, a nakon nekoliko minuta on će se ponovo uloviti na istu udicu. I to, ne jednom nego više puta!
HVALA(Branku Šuljiću-www.burzanautike.com)
Evidentirano

Nikada neznas sto znas ,a znas sto neznas
stule
Team Bushcraft

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 3098



« Odgovor #2 na: Oujak 18, 2010, 11:40:23 »

Pirka




Zanimljiva riba i sto je bitno,riba koja se mota uz obalu
,što je nama jako bitno da se može hvatati sa kraja.

-Pirka, riba koju na našoj obali i otocima još nazivaju: kanj od sike, lamberga, lukovac, perga, perka, pjerga, špijun, vuk itd..
Pirka maksimalno naraste do 30 centimetara duljine i 36 dekagrama težine, a prosječni primjerci teški su oko 4 dekagrama.
Pirka je stanovnik čitavog Jadrana, ali samo priobalnog područja i zadržava se na dubinama između 5 i 30 metara, iako ju je moguće naći i na dubini od 50, a u nekim drugim morima i na 150 metara. Međutim, ponekad ćemo je naći i u plićaku, na svega 2 metra.
Za stanište pirka ne bira vrstu dna. Ono nije bitno, važnije je da je obraslo algama, posebno posidonijom. Boravi u pukotinama i među algama, vrebajući plijen, a to su manje ribe i rakovi, posebno jastozi.
Pirka živi usamljeno, više u unutrašnjim vodama, a najgušće je naseljena u kanalima srednje Dalmacije.

Pirka je toliko proždrljiva i agresivna da se ne ustručava napasti jače od sebe, uključujući hobotnicu i jastoga. Za njega i hlapa posebno je pogubna u vrijeme presvlačenja oklopa te dok su nedorasli.


Alati za lov pirke trebaju biti laki, bez obzira na to o kojemu se od njih radi. Povraz se izrađuje od najlona debljine 0,20 - 0,30 milimetara, a na vrtuljak se vezuje predvez još 0,05 milimetara tanja. Na kraj se vezuje olovo teško 10 - 20 grama, a iznad njega tri udice. Prame su duge do 15 centimetara s razmakom od tridesetak centimetara među njima, a toliko je i prva udica udaljena od olova. Poželjne su udice broj 10 - 14. Za lov pirke može se koristiti i tunja s jednom udicom i klizajućim olovom, što se više koristi prilikom lova s obale. Udica se vezuje na kraju, iznad nje na 25 centimetara udaljenosti vezuje se "grop" ili stavlja sitno olovo. S druge strane olovo je omeđeno vrtuljkom, a za klizanje se ostavi duljina najlona od 60 - 70 centimetara.

Ješka(mamac) za lov pirke može biti meso svake ribe jer onako proždrljiva kakva je, ne bira što joj se nudi na udici. Posebno je lakoma na kozice, račiće, školjke, a pogotovo crve. Bolji od ostalih, ipak je veliki crv. Na udicu se također može staviti komadić lignje, hobotnice ili sipe. Promatrana s površine pirka djeluje mirno i nezainteresirano, ali to je zavaravajući dojam. Jer čim primijeti ješku munjevito kreće prema njoj i hvata je punim ustima. Ribolovac treba odmah uzvratiti i početi vući najlon. Lovina nije velika pa nema problema oko izvlačenja. Tim je lakše što se ona jednostavno objesi na udicu. Pirka se može loviti, a i lovi se, tijekom cijele godine, ali se bolji rezultati ostvaruju u ljetnim i jesenskim mjesecima. Lovi se danju, a najbolje grize rano ujutro i u predvečerje, po bonaci ili za lagana vjetra.
Nešto malo pirka se lovi i podvodnom puškom. To uglavnom čine početnici. Lako ju je naći, najčešće nije duboko, bez problema joj se može približiti i ciljati dok ona mirno čeka. U novije vrijeme pirku često love neki drugi "lovci", cjenjeniji u krugovima zaštitnika prirode, jer love bez udice i podvodne puške - to su podvodni fotografi. S mnoštvom i skladom svojih boja ona im je privlačna, a zanimljiva je i zbog toga što nije plaha, ne bježi pred njima, nego čeka, gotovo da pozira. I, eto prilike za atraktivnu fotografiju.

Spomenimo i to da je pirka dvospolac. Ona najprije odlaže jaja, a potom ih sama oplođuje. To radi u toku proljeća i čitavoga ljeta.
HVALA (Branku Šuljiću i www.burzanautike.com)
Evidentirano

Nikada neznas sto znas ,a znas sto neznas
stule
Team Bushcraft

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 3098



« Odgovor #3 na: Oujak 18, 2010, 12:06:19 »

 Ljudi ponekad, kada govore o ribljem svijetu, navode ime jedne ribe iako se ono odnosi na cijelu obitelj. Takav je slučaj i kod cipala. Na primjer, većina ljudi će odmah zamijetiti razliku između škarpine i škarpuna dok će za bilo koju vrstu cipla reći jednostavno "cipal". Razlike među vrstama cipala su minimalne, a za ljude koji po prirodi nisu znatiželjni gotovo su nevidljive. Cipli pripadaju obitelji Mugilidae koja broji oko stotinu različitih vrsta, od kojih 8 nastanjuje Mediteran a samo 6 živi u Jadranu. Ove dvije koje nam nedostaju su doseljenici u Mediteran, uvezeni So-iuy (Mugil soiuy) iz Kine u Crno more te sitni tzv. Kobiličasti (Liza carinata) koji je preplivao iz Crvenog mora. Mnoge vrste sposobne su živjeti neko vrijeme u posve slatkoj vodi, ali ona nije njihovo stanište jer su ovisni o moru. Zapravo, to se odnosi na sve vrste osim Abu cipla (Liza abu) koji je ušao u rijeke Pakistana i Irana te vječno ostao njihov stanovnik - kao slatkovodna riba.



Pa, krenimo redom. Najmanji jadranski cipal je Cipal plutaš (Oedalechilus labeo). Plutaš najviše voli tvrdu kamenitu obalu i bistro more. Za razliku od drugih cipala izbjegava ušća rijeka i boćate vode, no lagano oslađene su mu jednako zanimljive. Ova vrsta cipla može narasti svega do 0.2 kg i obično je plijen većim grabežljivcima, no zbog toga je razvio obrambenu vještinu skrivanja među stijenama u plićaku. Noću obično spava u plitkim procjepima uz samu obalu, te ga se nekad može uhvatiti i rukom. U plitkom moru čisti morske alge s kamenja ili usisava otpadne organizme s površine. Možemo ih sresti i u "slanim barama" koje nisu povezane s morem, već nastaju prolijevanjem valova po udubinama na obali. Ti isti valovi donesu i ciple, koji ostanu zarobljeni u takvom prirodnom akvariju.


Cipal zlatar (Liza aurata) prepoznatljiv je po karakterističnoj zlatnoj mrlji na škržnom poklopcu. Po njoj je nazvan "pozlaćenim" u svim zemljama, čak i u latinskom znanstvenom nazivu. Obično čim ugledaju zlatnu pjegu na škržnom poklopcu ljudi proglase cipla zlatarom, što naravno ne mora biti točno. Više vrsta cipla ima zlatnu pjegu, no kod zlatara je ona najžutija. Ova je vrsta izrazito cijenjena kod ribljih gurmana, i mnogi tvrde da mu je meso bolje i od nekih oboritih riba. Dijelom je tome razlog što ga zamijene za druge vrste cipla, naročito za cipla balavca čije je meso za gurmane zaista najukusnije od svih cipala. Zlatarovo meso ima dosta različit ukus obzirom na područje na kojem se hranio. U Jadranu naraste do 1 kg, a u drugim morima ulovljeni su i veći. Raste vrlo brzo, i do 0.20 kg godišnje. Rasprostranjen je u sjevernim morima Atlantika i u Mediteranu, čak i u Kaspijskom jezeru. Obožava boćatu vodu, ali je čest i na drugim terenima uz obalu. Zlatari obično biraju područja gdje ima dosta čistog pijeska i gdje prevladava pješčano dno.


Cipal putnik (Chelon labrosus) dobio je ime po migracijama koje provodi u ljetnom razdoblju, kada traži hladnije more. Obično se zavlači u ušća rijeka, pliće močvare i lagune. Voli i mutnije i bistrije more pa ga se često može sustresti u lukama, gdje ga ribolovci zovu "crni". Glavna karakteristika putnika je to što se uglavnom drži dna i za razliku od drugih vrsta cipala gotovo nikad ne boravi na samoj površini. Ima izduženiju gubicu od ostalih i nema zlatnu pjegu već lagano zatamnjen škržni poklopac. Raste sporo i doživi preko 20 godina, a najveći primjerci teži su od 6 kg. Kao i svi cipli, hrani se sitnim beskralježnjacima, mekušcima i algama, guta mulj iz kojega u prilagođenom želucu filtritra hranjive tvari. Putnici se mrijeste tijekom zime, kada se pojavljuju duž morske obale, dalje od ušća rijeka. Većina ljudi smatra da cipli žive uz obalu, no oni zapravo prelaze i velike udaljenosti preko otvorenog mora. Hrane se i noću, kada u većem broju dolaze uz plitke obale bogate hranjivim tvarima, organskim otpadom, detritusom. Prilikom odmaranja i bijega od predatora zavlače se u zaklone kao što su procjepi ispod kamena ili kakva tamnija mjesta poput stabla koje je palo uz obalu.


Cipal balavac (Liza ramada), za razliku od većine vrsta cipala može živjeti u čistoj slatkoj vodi. U boćatim vodama boravi veći dio godine, dok krajem ljeta odlazi u slanije vode zbog parenja. Poput zlatara, na škržnom polopcu imaju zlatne mrlje ali su dosta slabije izražene. Glava mu je široka, oči vrlo blizu usta a gornja usna naglašeno ispupčena. Najviše se vole zavlačiti u uske procjepe na obali, gdje ga se lako može uloviti podvodnom puškom ili ostima s obale. Mogu težiti i preko 4 kg, žive do 10 godina a spolno su zreli i spremni za parenje tek nakon 4. U nekim jadranskim mjestima, posebno na sjevernoj strani Pelješca, početkom jeseni ljudi se posebno pripremaju za lov ove vrste cipla. Ulovljenim ciplima vade ikru i pripremaju je soljenjem i sušenjem poput kavijara. Zbog pretjeranog izlova, sporijeg rasta i izvrsne kvalitete mesa, populacija ove vrste cipala se iz godine u godinu smanjuje.


Cipal mržnjak (Liza saliens) vrsta je za koju tvrde da ima najlošije meso od svih Jadranskih cipala. Može narasti do 0.60 kg, a veći dio vremena provodi u boćatoj vodi. To je razlog zbog kojega je u Jadranu i najrjeđi, osim na lokacijama koje mu pogoduju kao što su ušće Krke, Karinsko more, itd. Razvio je iznimno snažne repne peraje i pravu slavu stekao iskakanjem visoko iz mora koje se često uoči promatranjem s obale, svojevrsnim mehanizmom obrane od krupnih grabežljivaca i mreža stajaćica. Populacija mu je brojna u Kaspijskom jezeru, trostruko manje slanom od mora, a tamo se najviše i lovi. Specifičnost su mu plavkaste peraje i debela  gornja usna, zbog koje ga zovu i "šiljousti". I ova vrsta ima slabije izraženu zlatnu pjegu na škržnom poklopcu.


 Za kraj je ostao najveći cipal koji živi u Jadranu - Cipal bataš (Mugil cephalus). Može narasti i do 8 kg, iako vrlo rijetko, pogotovo u Jadranskom moru. Glava mu je šira od ostatka tijela. Svijetlosive je boje, a s donje strane bjelkaste. Kada ga se promatra u moru leđa su mu u zlatno-sivkastim nijansama , a na suhom je srebrnosiv kao i ostale vrste cipala. Kozmopolitska je vrsta i živi u svim krajevima svijeta gdje se temperatura mora ne spušta ispod 8 stupnjeva. Mlađi primjerci obitavaju na mjestima gdje je more bogato zooplanktonom i sitnim beskralježnjacima, dok su odrasli vegetarijanci i hrane se uglavnom algama. Bataš preferira život na površini mora i ne zalazi jako duboko, najčešće do 2 metra dubine. Dok se druge vrste cipala mrijeste u zimskim mjesecima, bataš to obavlja ljeti a za vrijeme mrijesta udaljava se od obale. Meso bataša je izrazito cijenjeno, mekano i bijelo.

Zakonom propisana minimalna zakonska duljina za lov bataša je 20 cm, a za sve ostale vrste cipla 16 cm. No mnogi ribolovci, ribari pa i inspektori teško uočavaju razlike među vrstama, pa je kontrolu izuzetno teško provoditi. Osim toga, minimalna mjera od 16 cm je za manje vrste - plutaš i mržnjak - nerealna, pogotovo za plutaša koji je sa 16 cm pravi kapitalac. Na drugu stranu, balavac sa 16 cm vjerojatno ne doživi ni spolnu zrelost.

Cipli su vrsta koja živi u plovama, a u doba parenja u određenoj plovi može biti i preko 1000 jedinki. Često se mogu vidjeti kako se mrijeste trljanjem više manjih mužjaka o veću ženku, kada ženka izbacuje 7 miljuna jajašaca koja se nošena strujom izliježu pelagijski. Većina karakteristika određene vrste cipla primjenjiva je i kod ostalih vrsta. Na nekim dijelovima Jadrana još uvijek se mogu vidjeti stara uzgajališta cipala koja su bila građena u plićacima mutnijih uvala i estuarija. Cipli bi se navukli u poluograđeni prostor, koji bi se nakon njihovog ulaska zatvorio. Također, za izlov su se koristili sokovi nekih biljaka koji bi ciple omamili ili usmrtili, dok je takav lov danas nezamisliv i nedopustiv. Kada je riječ o preživljavanju, cipli su u tome majstori - za razliku od riba otvorenog mora oni žive na mjestima u kojima su česte nagle promjene temperature, saliniteta, PH, zagađenosti... Zbog stalnog kretanja i velike količine energije koju troše na hranjenje, cipli brzo troše kisik kojeg ionako u plitkom ili zagađenom moru nema dovoljno, te ga nadoknađuju uzimajući zrak ustima koja podignu iznad površine. No, moraju se i odmarati pa ih često vidimo u pozi kako lagano lebde iznad dna, jedan kraj drugog. U doba odmora dok metabolizam radi, pokreću im se samo prsne peraje. Tada su i najranjiviji, te im se često dogodi da ih neki grabežljivac iznenadi i otkine komad tijela ili peraju, što za njih može biti fatalno.

Hvala(www.submania.hr)
« Zadnja izmjena: Oujak 18, 2010, 12:08:06 od stule » Evidentirano

Nikada neznas sto znas ,a znas sto neznas
rinos
Team Bushcraft

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 1847



« Odgovor #4 na: Oujak 18, 2010, 12:20:39 »

Gdje ima dvije -tri pirke zajedno,ako stoje na mjestu,obično gledaju u hobotnicu(99% sigurno),to je skoro jedini način da se hobotnica nađe kada miruje(pogotovo za neiskusno oko)
Evidentirano

Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum
Legion66
Ray Mears

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 211



« Odgovor #5 na: Oujak 18, 2010, 12:51:06 »

Stule zaboravil si još dodati kneza, on se isto lako lovi s obale na sistem kao i za šparove.
Ja sam se nalovio tog sitniša zadnji put dok sam bio na Braču, od kuće sam uzeo dvije kutijice mesnih crva, kutija 5 kn, i uzeo sam jedan teleskop sa laganim sistemom, osnovni najlon 0,15 sa predvezom 0,10 i plovkom od par grama, kak bi mi domaći rekli kederica. Od riba se najčešće lovila ušata, špar, cipal i knez, ako sam nekaj fulal u imenima, sorry.
Ronjenjem na dah se najlakše love pirke jer su znatiželjne i jako su vezane za svoj teritorij, pa ako pobjegnu u drugom-trečem zaronu već su na svojoj poziciji. Roneći uz obalu, uz hridi uz malo bolji pogled mogu se uočiti škarpuni, koje se isto može lako uloviti puškom ili ostima.
U svakom slučaju na moru je relativno lako doći do ribe, a za preživljavanje se mogu izroniti ježevi a priljepaka ima da je to milina.
Evidentirano

KO SE MAČA LAČA, LAKUKARAČA!
stule
Team Bushcraft

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 3098



« Odgovor #6 na: Oujak 18, 2010, 01:16:11 »

Oooo,polako knez je bija u planu,radim ribe koje je
 nama lako uvatiti sa kraja,sada da ne stavljam orade
,zubace,za to triba malo vise truda.Lignje i sipe
cu posli,one se isto love sa kraja,ali ne spadaju u ribe,ali cu ih isto staviti.
Evidentirano

Nikada neznas sto znas ,a znas sto neznas
Legion66
Ray Mears

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 211



« Odgovor #7 na: Oujak 18, 2010, 01:55:19 »

Samo naprijed.
Evidentirano

KO SE MAČA LAČA, LAKUKARAČA!
stule
Team Bushcraft

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 3098



« Odgovor #8 na: Oujak 23, 2010, 07:11:26 »

KNEZ





-Knez! Jedna od najrasprostranjenijih riba jadranskoga priobalja. I s mnogo naziva, kao i većina riba iz našeg mora. Neki od naziva su mu zastava, vladika, dunzela, dugnjača, kinez, kralj, zlatac, žotra,itd... Mala riba, a na sebe kao da je vezala čitav spektar skladno raspoređenih boja. Tko je ne poznaje pomislio bi da je u naše more dolutala iz dalekih tropskih mora.

Knez je sitna riba lijepo oblikovana tijela - izduženo je i vretenasto, u boku blago spljošteno, a u cjelini simetrično. Na maloj stožastoj glavi nalaze se sitna usta, a u njima tanki i oštri zubi. Spomenuti treba i to da je tijelo kneza izvanredno gipko. U duljinu maksimalno naraste 25 centimetara, ali samo mužjak, dok je najveća duljina ženke 20 cm. To je zato što je knez dvospolac, najprije ženka pa potom mužjak, a promjena spola nastupa kod duljine oko 18 centimetara. Spolno sazrijeva nakon prve godine ži-vota, a mrijesti se krajem proljeća i početkom ljeta. Maksimalna težina kneza može iznositi 15, a najčešće se love primjerci teški 2 - 3 dekagrama.

Boravi iznad kamenitog i koraljno-ljušturastog dna, tamo gdje je more bistro, pa je gušće naseljen uz vanjske obale otoka. Tamo gdje knez boravi sigurno je čisto, nezagađeno more. U ljetnim mjesecima dolazi bliže obali i zadržava se na dubinama između 2 i 15 metara, dok se u hladnijem dijelu godine povlači znatno dublje, čak do 120 metara.

U gospodarskom ribolovu knez nema nikakva značenja. Rijetki ga jedu, i to uglavnom oni koji ga sami love. Na sje-vernojadranskim ribarnicama nisam ga vidio u prodaji. Alatima gospodarskog ribolova lovi se ponešto cijele godine, ali bolje u toplijim mjesecima, od proljeća do jeseni. Razne potegače i vrše jedini su profesionalni alati kojima se lovi kneza. Sportski ribolovci love ga tunjicom. Ulovit će se i na povraz namijenjen lovu nekih drugih riba ako udice nisu prevelike. Lakše i us-pješnije se lovi iz brodice nego s obale.

Za ješku obvezno treba uzeti nešto tvrđe. Najbolje su sipa ili lignja iako knez radije grize na školjke, crviće i račiće, a dobar je i puž ogrc. Također se može loviti na srdelu, papalinu i dagnju, ali s njima je više posla jer treba češće stavljati novu ješku. Bez obzira na to što je proždrljiv, knez se neće brzopleto zaletjeti na ješku. On je najprije promatra, obilazi i pomalo čupka, pa je upravo zato bolja tvrđa ješka koja će duže ostati na udici. Tek nakon dobre provjere knez zagriza ješku i guta je zajedno s udicom. Zato na sitne trzaje ribolovac ne treba reagirati nego povući tek onda kada osjeti jače povlačenje. Knez se može loviti čitavoga dana, ali najbolje grize ujutro kada je more mirno i bistro ili puše tek lagani povjetarac.
HVALA(Branku Šuljiću i www.burzanautike.com)
« Zadnja izmjena: Oujak 23, 2010, 11:05:11 od stule » Evidentirano

Nikada neznas sto znas ,a znas sto neznas
stule
Team Bushcraft

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 3098



« Odgovor #9 na: Oujak 23, 2010, 07:32:47 »

Vučić(Saketić)





Vučić ili vuk. Riba koja je dobila ime po svome rodu - vučice. Isto se ime ponekad daje pirki, ali i mnogo cjenjenijem lubenu, koji je pripadnik iste obitelji. Vučić je mala riba s mnoštvom naziva što ih ima na našoj obali. Spomenimo samo neke: mišić, kanjić, divlji kanj, mezokanjac, mezopirak, bačvarić, čučin, saketić, prašćić, kantarić, pirkica... Nećemo dalje navoditi njegove nazive, previše ih ima. Na našoj obali i otocima, pronašao sam u stručnoj literaturi, vučić ima 68 narodnih naziva. Slabiji poznavaoci riba zamijenit će ga s nekim od poznatijih rođaka, pa su odatle i izvedeni neki od naziva.

Osnovna boja tijela mu je narančastosiva, ponekad crvenkastosiva ili smeđasta u gornjem dijelu i po bokovima, dok su s donje strane te boje bljeđe. Po bokovima ima 4-5 tamnijih, širokih uspravnih pruga, a na sredini leđne peraje ima crnu mrlju. Na glavi ima tri žute pruge. Vučić maksimalno naraste do 15 centimetara, dostižući pritom težinu od 6 dekagrama. Prosječni primjerci su dosta manji i njima se težina kreće tek oko jednog dekagrama, s duljinom od desetak centimetara.


Vučić je stanovnik čitavoga Jadrana. I ne samo Jadrana... Jednako je rasprostranjen u cijelom Mediteranu, uključujući i Crno more, te istočni Atlantik, od Senegala na jugu do Biskaja na sjeveru. U našemu moru gušće je naseljen u unutrašnjim kanalima, te uz vanjske rubove otoka, a češće se sreće na dalmatinskom području, posebno oko Splita i u Malostonskom zaljevu. Najčešće se zadržava na dubinama između 30 i 130 metara, ali se isto tako može naći i u plićaku, i na 200 metara. Zadržava se na muljevitu i pjeskovitu dnu, posebno tamo gdje se nalaze naselja spužava, ali i na ostalim vrstama dna, u livadama posidonije.

Kako loviti i uloviti vučića? To si pitanje malo tko postavlja, jer uistinu bi se teško našlo ribolovca, čak i početnika, koji odlazi u ribolov s namjerom da lovi vučića, odnosno vučiće. On se najčešće ulovi kad se pođe u lov na neku drugu ribu i kada se želi uloviti nešto kvalitetnije, a ne sićušnog vučića. Bez obzira na to, kad se ulovio rijetko će ga tko baciti natrag u more. To će učiniti tek oni iskusniji sportski i rekreacijski ribolovci koji sitnu ribu love i bacaju u more, a za sebe zadržavaju tek kvalitetniju lovinu.

Oko ješke ne treba previše razmišljati - meso svježe ribe, lignja, dagnja, crvić... grist će i na ogrca.
Vučić se hrani sitnom ribom i ostalim živim organizmima što ih nalazi na morskom dnu. Zato će se zaletjeti na svaku ješku koja se nađe na udici. A, budući da je proždrljiv, kao i ostale ribe iz njegove obitelji, ješku će lakomo zagristi, bez puno okolišanja. U lovu vučića nije previše važna ni veličina udice, ni debljina najlona. Razumljivo je, neće se uloviti nekom velikom udicom, kojom se love velike ribe, ali ako se nađe u blizini on će pojuriti i na ješku što se nalazi na toj udici.

Tunjom se može uloviti poneki primjerak kad se zatekne na manjoj dubini. Moze se i štapom sa obale.
Za sportske i ribolovce-rekreativce, dakle one koji love udicom, topliji dio godine je najbolja sezona za uspješan lov vučića, iako ga se može loviti čitave godine. U hladnijem dijelu godine više se lovi alatima gospodarskog ribolova, mrežama - koćama i poponicama.
HVALA(Branku Šuljiću i www.burzanautike.com)

« Zadnja izmjena: Srpanj 14, 2010, 04:09:42 od stule » Evidentirano

Nikada neznas sto znas ,a znas sto neznas
 Str: [1] 2 3
Ispis
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP Powered by SMF 1.1.20 | SMF © 2006-2009, Simple Machines
Designed by Baran
Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!