Team Bushcraft Forum
Travanj 18, 2014, 05:48:15 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.
Jeste li propustili aktivacijsku email poruku?

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
Forum Pomoć Prijava Registracija
 Str: [1] 2 3 ... 10
Ispis
Autor Tema: Zmije Hrvatske.  (Posjeta: 43512 puta)
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« na: Oujak 22, 2010, 01:49:14 »

Materijal i neke slike korišteni sa www.zh.zadweb.biz.hr/index.htm

Mnogi ljudi imaju loše mišljenje o zmijama pa samim time i strahove.
Pokušati ću prikazati vrste zmija koje koje susrećemo u Hrvatskoj koristeći
podatke jednog velikog zaljubljenika u zmije.
U ovoj temi biti će podaci o svim vrstama i podvrstama zmija za koje se zna ili pretpostavlja da žive u Hrvatskoj,
(ne)službeni podaci.
Sve hrvatske zmije su zakonom zaštićene i ne smiju se uznemiravati ni uzimati iz prirode, isto kao niti druge gmazove ni
vodozemce.
 
Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« Odgovor #1 na: Oujak 22, 2010, 01:55:10 »

Susret sa zmijom:
1. NE paničariti! Panika je najgore što vam se može dogoditi u tom trenutku i može rezultirati ozlijedom zmije i/ili vas.

2. Ukipite se. Nemojte pomaknuti ni jedan mišić, a ako se morate pomaknuti, onda BEZ NAGLIH POKRETA, samo polako. Ako imate fotoaparat pri ruci, pokušajte ju fotografirati.

3. Pogledajte zmiju. Probajte ju identificirati (barem je li otrovnica ili neotrovnica). Pogledajte u kom se smjeru zmija kreće ili miruje.

4. Pogledajte oko sebe (da bi našli put kojim možete proći na sigurnoj udaljenosti od zmije i da ih ne bi bilo još oko vas).

Da bi zmija bila uspješno identificirana, treba obratiti pažnju na nekoliko faktora:
boja tijela
dužina
izgled i oblik glave
(ako ju se vidi)
šare/uzorci tijela/glave
(ako ih ima)
da li je zmija vitka ili debela za svoju dužinu
BOJA- ne garantira uvijek 100%-tnu identifikaciju jer temeljne boje tijela se mogu razlikovati i unutar same vrste. Također nije dovoljno reći da je zmija "šarena", jer to može biti bilo koja zmija na svijetu.

DUŽINA- jako ju je teško procijeniti "od oka", ali ipak treba pokušati (npr. "Vidio sam zmiju, bila je oko 1 m / između 60 i 80 cm...").

IZGLED I OBLIK GLAVE- ako se može vidjeti glavu, obavezno treba pokušati zapamtiti kako izgleda.

ŠARE/UZORCI- (AKO IH IMA), jako važno za zapamtiti zajedno sa bojom tijela/glave. Neke zmije imaju razne šare (pruge, fleke, crtice...) koje mogu tvoriti razne uzorke (cik-cak, "ljestve"...).






« Zadnja izmjena: Oujak 22, 2010, 02:06:55 od commando » Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« Odgovor #2 na: Oujak 22, 2010, 02:22:05 »

U Hrvatskoj postoje tri(3) zmije koje su otrovne i mogu biti kobne po ljude.
Započet ću sa njima:
1.Poskok

GDJE: Cijelo područje Hrvatske na pogodnim staništima i neki otoci (Krk, Pag, Korčula, Hvar, Brač, Vir...)
OPIS:Odrasli su prosječno od 60 do 80 cm, mužjaci su veći od ženki i mogu narasti do 100 cm. Jedina istočnoeuropska otrovnica sa rošćićem na nosu. Tijelo je relativno debelo. Mužjaci su sivkasti, ženke su smeđe, sivosmeđe, crvenosmeđe. Rijetko žuti (1), roskasti ili zelenkasti. Melanizam (potpuno crne jedinke) je krajnje rijedak. Na leđima je tamna (crna, smeđe-crna) linija koja tvori cik-cak šaru (ne mora biti kontinuirano spojena). Samo je u rijetkim slučajevima šara blijeda ili kao crta. Trbuh je roza, sivkast, pjegast (tamno). Dolnja strana repa je crvena, narančasta, roza, zelena, žućkasta... Leđne ljuske imaju greben.
STANIŠTE:Najviše voli suha osunčana područja sa nešto vegetacije i kamenja (suhozidovi, hrpe kamenja, salonitne ploče, livade sa gustim niskim grmljem- polušikare...).
PONAŠANJE:Povremeno se penje po niskom grmlju i drveću (sunčanje, traži ptice), u kamenim zidovima traži guštere. U proljeće i jesen aktivan danju, a po ljeti aktivniji u sumrak i noću. Relativno spor, ali brz po potrebi, često kad ga se iznenadi ili sikće i/ili bježi ili se ukipi. Iako ga se može lagano razbjesniti, rijetko se brani ugrizom.
PREHRANA:Prehranjuje se miševima, gušterima, ptićima, drugim zmijama. Mladi se prehranjuju kukcima, gušterima, miševima.
RAZMNOŽAVANJE:
Parenje se odvija krajem travnja i u svibnju (20-30 dana). Ženke rađaju žive mlade (4-15(20)), 15-18(23) cm) krajem kolovoza ili u rujnu. Od prvih minuta života u "vanjskom" svijetu imaju otrov.
OTROV:
Europska najopasnija otrovnica što se tiče otrova, u prošlosti čak i smrtonosan (danas jako rijetki smrtni slučajevi, normalno boravak od oko tjedan dana u bolnici, teški simptomi trovanja). Očnjaci mogu biti i 1 cm dugi. Ugriženo mjesto jako naotekne, jako boli.
Po jačini otrova (u Hrvatskoj) na prvom mjestu su poskoci u okolici Slunja, onda su velebitski, pa zagrebački i na četvrtom mjestu su krapinski.

*Mnogi ljudi tvrde da poskoci skaču, što nije točno.
« Zadnja izmjena: Oujak 22, 2010, 02:36:06 od commando » Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« Odgovor #3 na: Oujak 22, 2010, 02:48:55 »

2.Riđovka

GDJE: Uglavnom kontinentalni krajevi i Istra. U nekim dijelovima uglavnom na većim nadmorskim visinama.
Opis:
Odrasli su obično do 65 cm, rijetko do 80 cm (čak 90 cm), ženke su veće od mužjaka. Rep je 1/5-1/6 ukupne duljine tijela. Tijelo je deblje, ima spljoštenu (ravnu, nije uzdignuta, ali ponekad može biti blago uzdignuta) "njušku". Većina riđovki ima jasnu cik-cak liniju na leđima. Ta je obično bez blijeđe centralne linije (kao kod nekih drugih sličnih ljutica). U rijetkim slučajevima cik-cak linija je ravnih rubova, isprekidana, blijeda ili čak je nema. Temeljna boja tijela varira: mužjaci su vrlo kontrastno obojani (naročito u proljeće), u pravilu bijelkasti ili blijedo sivi sa intenzivnim crnim uzorcima. Ženke su smeđkaste ili crvenkaste sa tamnim uzorcima. Postoje i druge kombinacije boja (sivo-smeđa...) i mogući su potpuno crni (melanistički) oblici (u polarnim područjima 50% populacije može biti melanističko). Malci su često crvenkasti. Trbuh je siv, sivo-smeđ, crn, nekad sa bijelim pjegama. Vrh repa je žut, narančast ili crven odozdo.
Stanište:
Susreće se na vrlo raznolikim tipovima staništa, naročito na sjeveru rasprostranjenosti. Tu se nalazi na barama, ravnicama, otvorenim šumama, rubovima polja, živicama, močvarnim livadama, čak i slanim močvarama. Na jugu se češće susreće na planinskim područjima,ali i nizinama.

Ponašanje:
Većinom aktivna danju, naročito na sjeveru. Spljošti tijelo kad se sunča. Melanistički oblici bolje upijaju toplinu. Mogu putovati 0.5-2 km od mjesta na kojem hiberniraju i pare se do lovišta i mužjaci mogu preći i 200 m po danu u sezoni parenja.
Prehrana:
Mali sisavci, ptice, gušteri i žabe također, bebe se hrane bebama glodavaca, malim gušterima i žabama. Kada jedna riđovka ubije plijen, druga može doći i probati ga oteti i onda se bore kao mužjaci u sezoni parenja.
Razmnožavanje:
Mužjaci se bude ranije iz hibernacije i odlaze na lokacije za razmnožavanje ranije. Za vrijeme udvaranja pokušavaju otjerati suparnike glasnim siktanjem i nasrtajima, nakon čega oba suparnika mogu dignuti prednji dio tijela i uvijaju se jedan oko drugoga, pokušavajući pritisnuti protivnikovu glavu uz tlo. Obično pobijedi veći mužjak.
Mužjak i ženka pritisnu svoja tijela zajedno (predigra) prije parenja sa uzdignutim repovima, proces koji može trajati 2 sata. Mužjak često ostane sa jednom ženkom kroz nekoliko dana i s njom se pari nekoliko puta, ali ipak se znade pojaviti "mnogoočinstvo".
Rodi 3-18 malih koji sazriju za 3-4 godine.
Može doseći starost od 10 godina.
Otrov:
Snažno djeluje, ali ugrizi nsu toliko opasni kao kod talijanske ljutice (Vipera aspis) i poskoka. Očnjaci odrasle riđovke su dugi oko 4 mm.
Kod ljudi ugriz izaziva bol, oticanje, razaranje okolnog tkiva, u kasnijim fazama može se javiti mučnina i povraćanje. Zdravim odraslim osobama ugriz nije opasan po život, ali se ipak preporuča liječnička pomoć. Ljudske smrti su jako rijetke.
Bosanska riđovka (V. b. bosniensis) ima jaći otrov od obične riđovke (V. b. berus).
Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« Odgovor #4 na: Oujak 22, 2010, 02:59:08 »

3.Planinski žutokrug

GDJE:
Dinara, J Velebit
Opis:
Odrasli su obično ispod 50 cm, vrlo rijetko iznad 60, ženke su veće nego mužjaci. Najmanja europska ljutica: mala, debela zmija uske glave, često ima mrki izgled. Najčešće se zamijeni sa talijanskom ljuticom (Vipera aspis) i riđovkom. Od talijanske ljutice se razlikuje u tome da nema "njušku" uperenu prema gore i ljuske na glavi su uvijek velike i ima mali broj redova leđnih ljusaka. Od riđovke se razlikuje u tome što je manja, ima užu glavu sa zašiljenom "njuškom" i nekoliko razlika u ljuskama na glavi. Leđne ljuske u presjeku izgledaju poput vala, imaju izraženiji greben i često su kratke pa se vidi tamna koža od ispod. Te odrednice daju grubu "teksturu" žutokrugu. Uzorak često nije raznolik: obično je sivkast, blijedo smeđ ili žućkast sa tamnom cik-cak šarom na leđima koja je obično obrubljena crnim i može ponekad biti razlomljena u pjege. Bokovi su obično tamni, trbuh može biti crnkast, bjelkast ili tamno sivi, čak rozkast, sa ili bez pjega. Donja strana repa je ponekad tamna ili sa žutim uzorkom. Kod ove podvrste su mogući melanistički oblici (skroz crni).
Stanište:
Planinski žutokrug je planinska forma, sreće ih se na visinama preko 1 000 m nadmorske visine. Živi na brdima sa dobrom "drenažom", nešto vegetacije, ali češće na visokim često suhim, livadama.
 
Ponašanje:
Planinski žutokrug je pomalo živčana zmija (a tko ne bi bio da ima manje od 100g i nešto ogromno ti ne da mira?), hoće gristi ako ga se uznemirava. U neuznemirenim staništima može biti relativno česta (ali to je ipak rijetko u usporedbi sa ostalim vrstama).
Prehrana:
Pretežito se hrani skakavcima (našlo se i do 100 komada po zmiji). Plijen često guta živ rađe nego da ga otruje, ali i to se dešava.
 Razmnožavanje:
Leže 2-5 malih. Bebe su 12-15 cm duge.   
Otrov:
Slabiji od svih ostalih europskih ljutica. To zajedno sa blagim i mirnim temperamentom čini žutokruga najmanje opasnom europskom ljuticom, ali zbog moguće zamjene sa opasnijim riđovkama (V. berus berus i V. b bosniensis) ipak treba postupati prema njima sa poštovanjem.
Kod ljudi izaziva lokalnu bol i oticanje. U osjetljivih osoba može se javiti mučnina i povraćanje, ali oporavak je obično brz. Nisu zabilježeni smrtni slučajevi.
Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« Odgovor #5 na: Oujak 22, 2010, 03:04:58 »

Otrovnice smo obradili,ali prije nego krenemo dalje dobro je znati:
Gore navedene zmije u prirodi nemoraju identično bojom odgovarati slici.
Boja im varira ovisno o podneblju i kraju gdje obitavaju.
Od svijetle pa do sasvim tamne.
Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« Odgovor #6 na: Oujak 22, 2010, 03:20:50 »

Ostale zmije Hrvatske:
1.Zmajur (zrna)

GDJE:
Od Istre do J Dalmacije, mnogi otoci (Cres, Pag, Dugi Otok, Kornati, Mali Drvenik, Čiovo, Šolta, Brač, Hvar, Korčula, Mljet, Šipan, Silba...)
Opis:
Odrasli su do 240 cm, ali obično kraći. Može dostići masu od 3 kg. Velika, zastrašujuća zmija obično jednoliko obojana sa "ukočenim" vitkim tijelom i uskom karakteristično oblikovanom glavom: oči su velike i "obrve" su nadignute i izbočene, produžuju se naprijed na "njušku" kao 2 jasne brazde, koje daju zmiji vrlo prodoran izraz lica. Temeljna boja tijela je siva, crvenkasto-smeđa, maslinasta, zelenkasta ili crnkasta. Mnogi odrasli su više-manje jednoliko obojani, ali mogu imati raštrkane svijetle ili tamne pjege, ili oboje. Neki imaju tamnije bokove nego leđa, a neki zadrže blijedu verziju obojenja mladih. Trbuh je često žućkast, šaren ili "zaliven" sa tamnijim pigmentom. Neki mladunci su više-manje jednolike boje, neki imaju niz blijedih tamnih mrlja na leđima i red manjih tamnih pjega na bokovima. Nepravilne, svijetle pjege mogu također biti prisutne, a glava i grlo često imaju pravilne, dobro oblikovane svijetle i tamne uzorke.
Br. ljusaka:
leđne su velike, 17 (rijetko 19) redova, nisu grebenaste, ali mogu biti užlijebljene što postaje izraženije sa starošću.
Stanište:
Najčešće se nađe na toplim, suhim mediteranskim staništima, skoro uvijek sa nešto biljnog pokrova u kojem se često skriva. Preferira otvorena kamena ili pjeskovita staništa sa grmastom vegetacijom, ali se isto tako može sresti na obradivim površinama, "otvorenim" šumama, čak i na slano-močvarnim i vegetacijom pješćanih dina kraj mora. Ponekad na rubovima vlažnih šuma (npr. u Italiji) i na obalama rijeka i navodnjavanoj zemlji, povremeno čak i pliva.
Ponašanje:
Pokretna, pomalo agresivna zmija, živi pri tlu.Najbrža zmija Europe. Većinom aktivam danju, ali može biti djelomično aktivan u sumrak za vrućeg vremena. Može se penjati po vegetaciji i često se sunča na cestama (često ih pregazi auto). Zmajuri imaju veliku žlijezdu sa svake sttrane "njuške", ispod kože između oka i nosnice. Ta žlijezda proizvodi tekućinu koja se izlučuje kroz nosnicu i "premaže" se preko tijela, naročito nakon presvlačenja kože. Ta izlučevina izgleda učini zmiju "vodootpornom", tako da to u kombinaciji sa ljuskama uveliko smanji gubitak vode kroz kožu. U opasnosti glasno i dugo sikće, također može spljoštiti i napuhnuti prednji dio tijela i raširiti vrat. Temperament varira, ali isprovocirani zmajuri često grizu.
Prehrana:
Plijen lovi većinom uz pomoć vida. Veiki dio prehrane su gušteri (odrasli zmajuri čak love odrasle pjegave zelembaće (Timon lepidus)), druge zmije i mali sisavci (do veličine malih zečeva) također jede, povremeno i ptice (posebno mladi od ptica koje se gnijezde na tlu). Mali se prehranjuju beskralježnjacima.
Razmnožavanje:
Mužjaci se međusobno bore u sezoni parenja, ponekad čak i za vrijeme parenja, ali prema ženkama su pravi kavaliri. Mužjak ulovi miša i ponudi ga ženki. Ako ona prihvati miša, nastavlja udvaranje. To daje 2 važne prednosti ženki:  
Jedan obrok manje kojeg ženka mora sama sebi uloviti i zato ima više energije za razvoj malih i
manje se izlaže opasnostima da ju ulovi predator dok si traži hranu, pa su šanse za preživljavanje povećane.  
Zmajur je jedina zmija u svijetu za koju znanstvenici znaju da to radi.

Ženke polažu 4-20 (obično 4-14) izduženih jaja (27-55 mm x 12-40 mm) ispod kamena, u pukotinama u drvu, ispod uvenulog lišća i u hodnicima zečeva, gdje se može naći jaja od nekoliko ženki zajedno. Za oko 2 mjeseca se izlegnu mali 20-36 cm dugi koji spolno sazriju za 3-5 godina.
Mužjaci žive 25, a ženke 15 godina u divljini.

 Otrov:
Plijen brzo ugine (unutar nekoliko minuta), ali su očnjaci pozicionirani straga u gornjoj čeljusti (stražnjožlijebozubica), što znači da mora čvrsto primiti plijen da može "žvakanjem" ubrizgati otrov ("primitivni" mehanizam). Zbog toga se očnjaci mogu efektivno koristiti na ljudima samo ako se zmiju drži u rukama i "težak" ugriz od "slobodne" zmije je gotovo nemoguć. "Teški" ugriz (dugo "žvakanje") u čovjeka u ruku prouzroči utrnuće i ukočenost ruke, kao i naoticanje i ponekad vrućica, no to prođe za nekoliko sati (bez bolničkog liječenja).

*Neki ga navode kao glavnog "neprijatelja" poskoka, pa zato ako ne želite poskoke u svom dvorištu, nemojte "deložirati" zmajure.
 
« Zadnja izmjena: Oujak 22, 2010, 03:22:52 od commando » Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« Odgovor #7 na: Oujak 22, 2010, 03:29:53 »

2.Crnokrpica (pržac)

GDJE:
Čitava obala Hrvatske i mnogi otoci (Krk, Cres, Rab, Lošinj, Pag, Silba, Kornati, Šolta, Brač, Svetac, Vis, Hvar, Korčula, Mljet, Lopud...)
Opis:
Odrasli su obično oko 75 cm, ali nekad i 130 cm. Vitka zmija sa širokom plosnatom glavom. "Njuška" je zašiljena, ali tupa, oči su male sa okomitom zjenicom. Ljuske na glavi su velike. Leđne ljuske su glatke. Siva, bež ili smeđkasta leđa sa tamnom mrljom ili ogrlicom iza glave i niz tamnih poprečnih pruga ili mrlja na leđima koje su često ukošene (naročito na vratu gdje se najbolje vide). Blijeđe linije prisutne na bokovima i često ima tamnu prugu od svakog oka do spoja čeljusti. Trbuh je blijedo žućkast, bijelkast ili čak rozkast, nekad "zaliveno" sa sivom ili smeđom bojom koja mpže tvoriti nepravilne linije ili pjege.
Br. ljusaka:
Ljuske: 19 (nekad 23) redova ljusaka na leđima.

Stanište:
Obično ih se nađe na kamenitim terenima, kamenitim terenom sa degradiranom vegetacijom, starim zidovima, hrpama kamenja, ruševine... ali ponekad i na hrpama stare vegetacije i pjeskovitim prostorima sa grmastim pokrovom. Ponekad blizu ljudskih naselja. Pretežito nizinska zmija. Ako ju se uznemiri, može se ponašati kao ljutica: glasno sikće, spljošti tijelo i glavu i grize. Temperament varira i neke žele gristi kad ih se primi (ali kod hrvatskih većinom vrijedi da ne grize ruku koja ju drži). Aktivna noću po ljeti, po danu za hladnija vremena.
Ponašanje:
Većinom lovi u sumrak. Pretežito se prehranjuje gušterima, posebno gekonima i lacertidama, ali isto tako povremeno agamama i sljepićima. Može ponekad jesti male zmije i rijeđe manje sisavce i ptice, također kukcima (male crnokrpice). Veće crnokrpice love plijen do veličine skoro odraslog balkanskog zelembaća (Lacerta trilineata). Plijen nekad izvlači iz njegovog skrovišta, ali također vreba na otvorenome i prilazi oprezno iza zaklona (od tuda vjerojatno englesko ime "Cat Snake"). Kada ulovi guštera, drži ga u čeljustima dok otrov "ne proradi".
Ulovljena, nije agresivna i nerado grize.
Razmnožavanje:
Leže 5-9 izduženih jaja (25-40 mm x 10-15 mm), koji su lagano ižlijebljeni po dužini iz kojih se izlegu malci veličine 14-20 cm.
Otrov:
Ima užlijebljene očnjake straga (ispod oka) u gornjoj čeljusti (stražnjožljebozubica). Otrov (ubrizgava "žvakanjem"- "primitivni" mehanizam) prouzroči smrt malih guštera za 1-5 minuta, ali nije opasan za ljude jer su usta premala da bi očnjaci bili korišteni efektivno.
Simptomi (u "najgorem" slučaju) kod čovjeka bi vjerojatno bili slični kao kod ugriza zmajura: oticanje ugriženog mjesta, mala lokalna bol, eventualno mučnina... i prođu za nekoliko sati (bez bolničkog liječenja).   
Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« Odgovor #8 na: Oujak 22, 2010, 03:35:07 »

3.Smukulja

GDJE:
Čitava Hrvatska i neki otoci (Brač, Krk, Cres, Mljet...)
Opis:
Odrasli su obično do 70 (75) cm, nekad preko 80 cm. Ženke su veće od mužjaka. Zjenica je okrugla, glatke ljuske. Obično sivkasta, smeđkasta, roskasta, nekad i crvenkasta. Ženke su sivije od mužjaka (obično smeđi). Po tijelu ima 2 reda tamnih (smeđih, crnih) pjega, iza glave obično malo veće mrlje (nekad u obliku rogova). Na bočnoj strani glave prolazi tamna pruga od nosnice preko oka do vrata. Trbuh je crvenkast, narančast, siv ili crnkast, nekad sa pjegicama.
Br. ljusaka:
leđa- 19 (rijetko 17-21), trbuh- 150-182 (m)/170-200 (ž), rep- 41-70
Stanište:
Zna se ju naći na grmovitim, travnatim padinama, kamenjarima (navodno čak i u vinogradima), suhim, ali i vlažnim staništima. Voli se grijati ispod vegetacije, limova (...), ali izbjegava velike vrućine. Zbog toga je češće aktivna u hladnijim dijelovima dana, toplim oblačnim danima.
Ponašanje:
Vrlo tajnovita zmija koja je aktivna danju. Za toplijeg vremena aktivna i noću. Po danu se ne kreće puno (13 - 100 m). Može se penjati po gustom niskom grmlju. Relativno spora i flegmatična, ali u rukama često grize, čak i ako se ne osjeća ugroženom (ugriz je potpuno bezopasan i ne boli, ali po mom mišljenu i osobnom iskustvu ima jači stisak od bjelice iste veličine). Također kao i bjelouška pušta sekret neugodna mirisa (miris je puno slabijeg intenziteta od bjelouške). 
Prehrana:
Ne "trči" za plijenom, traži ga po mirisu do njegovog skrovišta i tamo se hrani. Veći plijen omota tijelom. Većinom se hrani gušterima (često 70% prehrane!) (posebno veličine običnog zelembaća napola izraslog u dužinu), sljepići i skinkovi, mali sisavci (i njihove bebe), male zmije (čak male ljutice!), jaja gmazova i ptići. Ženke se češće hrane nečim drugim, a ne gušterima. Bebe i mladi se hrane kukcima i gušterima.

Razmnožavanje:
U sezoni parenja (proljeće), mužjaci se bore. Parenje traje nekoliko sati. Kote 2 - 16 (rijetko 19) živih malih. Na jugu se pare opet na ljeto i mlade nose kroz zimski san i kote na proljeće. Na sjeveru ženke se pare svake 2 - 3 god. Mužjaci sazriju za 2.5-3 god. (jug) i 4 god. (sjever). Ženkama treba dulje. Nekad živi i 18 godina u prirodi.
Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« Odgovor #9 na: Oujak 22, 2010, 03:43:58 »

4.Bjelouška

GDJE:
Cijela Hrvatska, neki otoci (Krk, Cres, Rab, Pag, Šolta, Korčula, Dugi Otok, Plavnik...)
 Opis:
Prosječno velika 150 cm, ali može i oko 200 cm (N. n. helvetica), ženke su veće od mužjaka (deblje, do 2 puta dulje!). Odrasli primjerci imaju okruglastu glavu, okrugle zjenice. Boja vrlo varira (crno-siva-tamno plava, smeđa, maslinasto siva, mogu biti prisutne crne pjege, nekad svjetle pruge...), ali mnogi primjerci imaju 2 bijele/žute/narančaste pjege (nekad crne) iza glave. Mladi se mogu zamijeniti sa bebama bjelica zbog sličnog uzorka. Leđne ljuske imaju greben po sredini. U Europi živi 12 podvrsta *(vidi marginu) (u Hrvatskoj N. n. natrix, N. n. persa (do ca. 150 cm) i N. n. helvetica (do ca. 200 cm, samo na području Istre te više nadmorske visine), ali radi jednostavnosti se sve zapadne podvrste stavljaju pod N. n. helvetica, a sve istočne pod N. n. natrix.
Br. ljusaka:
leđa- 19 (grebenaste
Stanište:
Voli vlažna mjesta, ali se može naći i dalje od vode. Voli livade sa jako gustom (često dubokom) travom.

 Ponašanje:
Aktivna danju, nekad u sumrak za vrijeme vrućeg vremena na jugu. Na Sardiniji navodno aktivne noću. Savršeno pliva, prosječno roni do 15 min. Kada se uznemiri sikće jako glasno i baca se, ali ne grize! Ako to ne uspije, pravi se mrtvom tako da se okrene na leđa, otvori usta, isplazi jezik  (nekad pusti malo krvi) i luči sekret "neugodna" mirisa iz analne žlijezde (miriši kao crkotina, teško se pere!). To ćešće rade (po mom iskustvu!) jedinke velike 1 m na više nego mali. Kada ju se primi često izbaci "sadržaj" crijeva.
Ponekad jako dobro glumi kobru (raširi glavu, uzdigne prednji dio tijela, bacaka se, ali ni tad ne grize).
 Prehrana:
Žabe, krastače, vodenjaci, ribe, punoglavci, nekad mali sisavci, puževi golaći, ptići, druge zmije, čak i daždevnjaci. Bebe se hrane punoglavcima i beskralježnjacima
Razmnožavanje:
Mužjaci potencijalne partnerice trljaju sa bradom i nekoliko mužjaka (nekad čak 22!) može formirati "loptu" oko ženke (kao i kod anakonde!) i hrvaju se svojim repovima. Parenje može trajati i 3 sata, ženke se često pare samo jedanput. 2-5 tjedana kasnije ženke polažu 2-105 (prosječno 30-40) bijelih jaja koja se zalijepe zajedno i nabubre pa su krajnje veličine od 20 mm do 40 mm. Jaja polažu u rupe i pukotine, hodnike sisavaca, ispod kamenja i trupaca, ali često i u komposištima i hrpama gnojiva (prirodnog!), lišća (trulog) i drugog bilja (također hrpe algi izbačene na obalu). Nekad koriste isijavanje topline iz peći u zidovima kuća. Nekad ih može biti i 3000-4000 (zajedno sa jajima od maurske vodarice, ribarice i bjelice). Inkubacija traje 6-10 tjedana na jugu. Kada se izlegnu, velike su 14-22 cm. Mužjaci su odrasli sa (30) 40 - 50 cm (≈ 3 god.), a ženke sa 60 cm (≈ 5 god.).
Mogu živjeti 28 god. u prirodi.

*Teritorij pojedinačne bjelouške može biti 3 - 120 hektara, u kojem mogu proći 10 - 300 m u danu.
*Na obalama rijeka često ima jedna bjelouška na svakih par metara.
Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
 Str: [1] 2 3 ... 10
Ispis
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2006-2009, Simple Machines
Designed by Baran
Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!