Team Bushcraft Forum
Rujan 22, 2014, 08:10:34 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.
Jeste li propustili aktivacijsku email poruku?

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
Forum Pomoć Prijava Registracija
 Str: 1 [2] 3 4 ... 10
Ispis
Autor Tema: Zmije Hrvatske.  (Posjeta: 54499 puta)
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« Odgovor #10 na: Oujak 22, 2010, 03:48:53 »

5.Ribarica (kockasta vodenjača)

GDJE:
Cijela Hrvatska, neki otoci (Cres...)
 Opis:
Odrasli su do 130 cm , nekad više, ali obično ispod 80 cm. Ženke su veće od mužjaka. Srednje velika zmija obično sa omalom, uskom, zašiljenom glavom, okruglim zjenicama i vrlo izraženim grebenima na leđnim ljuskama. Boja varira: najčešće sivkasta ili smeđkasta, ali ponekad žućkasta ili zelenkasta, često sa uzorkom pravilnih tamnih pjega koje su pravilno raspoređene po tijelu. Te pjege mogu biti velike, male ili ih nema ili su spojene i tvore tamne crte na leđima i bokovima. Te na bokovima se često izmijenjuju sa scijetlijim crtama. Ponekad uzrak u obliku "Λ" na šiji, ali uzorci na glavi su obično mutni. Trbuh je bijelkast, žut, roza, crven ili tamni i kockast ili sa 1 ili 2 nepravilne tamne linije, ili potpuno crn.
Br. ljusaka:
19 (rijetko 17 ili 21) leđnih (izraženo grebenaste), obično 160-187 trbušnih, 47-89 parova podrepnih.
Stanište:
Općenito vrlo slična maurskoj vodarici (Natrix maura) i susreće se na sličnim staništima (rijeke, jezera...), ali više voli vodu i često provodi većinu svog vremena u vodi. Može roniti do 2 sata. Vrlo česta na obalama rijeka (čak može biti svakih 2-3 metra obale jedna).
Ponašanje:
Jako rijetko grize. Također, kao i bjelouška, isprazni sadržaj kloakalnih žlijezda ako se primi, pravi se mrtva.

 Prehrana:
Aktivno traži hranu, traži ispod kamenja i vegetacije za plijen koji se skriva, ali povremeno lovi iz zasjede (tijelo i rep većinom sakriveni u kamenju i vegetaciji). Skoro u potpunosti se prehranjuje ribama, povremeno vodozemcima.
Razmnožavanje:
Može se udvarati u grupama (kao i bjelouška), jaja (5-37; 30-45mm x 20-25mm) liježe 7-10 tjedana nakon parenja u pukotine u kamenju, ispod kamenja i ponekad u hrpama vegetaciji koja truli (komposišta...), ponekad zajedno sa bjelouškom.  Mali su 14-25 cm dugi i mužjaci sazriju nakon 3 godine (oko 40 cm).
Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« Odgovor #11 na: Oujak 22, 2010, 03:55:00 »

6.Kravosas (četveroprugi guž)

GDJE:
Obalno područje Hrvatske, neki otoci (Krk, Cres, Silba, Hvar, Vis, Plavnik...
 Opis:
Odrasli su do oko 260 cm (rijetko dulji), ali većina je ispod/oko 150 cm. Najveća europska zmija. Velika, pomalo deblja zmija, robusnija od ostalih velikih zmija na području rasprostranjenosti. Glava je dobro izražena, pomalo duga i zašiljena, okrugla zjenica. Leđne ljuske su lagano, ali izraženo, grebenaste kod odraslih. Mladi imaju red tamnih, širokih mrlja (često sa crnim obrubom) ili prečaka na leđima i 1 ili 2 niza manjih na svakom boku. Glava u mladih ima jasan uzorak, a trbuh ima tamne šare koje mogu tvoriti 2 linije. Odrasli mogu imati više-manje takve uzorke ili sa 4 tamne (često tamno smeđe) linije na leđima. Ima 2 predočne ljuske.
Br. ljusaka:
25 (rijetko 23, 26 ili 27) leđnih, 187-234 trbušnih i 56-90 para podrepnih.
 Stanište:
Često ih se može naći na rubovima šuma i živica, u otvorenim šumama, na obraslim kamenitim padinama. Preferiraju nešto hladovine i vole topla, relativno vlažna staništa i može ih se susresti u močvarama i kraj potoka i bazena. Ponašanje:
Dobro se penje i pliva. Kravosas je realtivno flegmatičan i sporije se kreće. Naša najpitomija zmija, gotovo nikad ne grize. U početku može dojmljivo puhati, ali od toga ubrzo odustane.
Prehrana:
Često lovi plijen za topla, oblačna vremena i u sumrak. Veći plijen davi. Hrana odraslih se pretežito sastoji od manjih sisavaca (do veličine štakora i mladih zečeva), ali ptice (pogotovo ptići) lovi pretežito u proljeće. Jaja i povremeno pokoji gušter. Nekad zalazi u kokošinjce. Mlađi se pretežito prehranjuju gušterima.
Razmnožavanje:
Ženke se pare skoro svake godine, barem na nekim područjima. Lijegu 4-16 jaja (30-70 mm u dužini). Mladi se izlegnu za 7-9 tjedana i dugi su 20-40 cm. Spolno su zreli sa 3-4 godine.
Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« Odgovor #12 na: Oujak 22, 2010, 04:03:21 »

7.Bjelica (Eskulapova zmija)




GDJE:
Čitava Hrvatska, neki otoci (Krk, Cres, Rab, Hvar, Brač, Mljet...)
Opis:
Odrasli su do 200 cm (225 cm), ali obično oko 140 cm, mužjaci su veći od ženki (i imaju duži rep). Vrlo elegantna i vitka zmija sa uskom glavom, oči imaju okrugle zjenice. Odrasle jedinke mogu biti smeđkaste, sivkasto-zelenkaste, čak i crne boje (melanizam) (prvih cirka 20-40 cm nekad svjetliji), sa bijelim točkicama na rubovima ljusaka, naročito na polovici tijela. Trbuh je žut ili bijelkast, ljuske su grebenaste. Smeđkaste mogu imati žute pjege iza glave pa se može zamijeniti sa bjelouškom. Vrlo slična talijanskoj bjelici (Zamenis lineatus (prije Elaphe lineata)- J Italija). Također primijećen albinizam (potpuno bijele/žuto bijele- 1 2). Mlade zmije imaju 4-7 redova malih crnih (smeđih) pjegica po tijelu i često tamni uzorak na vratu u obliku slova ''V'' ili ''U''.
Br. ljusaka:
leđa- 23 (rijetko 21), trbuh- 211-250, rep- 60-91 para.Muški su odrasli sa 100 cm, a ženke oko 85 cm.
Stanište:
Česte su ma suhim staništima, livade sa grmljem i visokom travom, ali i kameni zidovi, kamenjari i stogovi sijena.
Ponašanje:
Aktivne su danju, nekad i vrlo toplim večerima. Voli se sunčati, ali bježi od velikih vrućina. Može biti vrlo brza. Vrlo se spretno i elegantno penje po drveću i grmlju, nekad ravno prema gore. Često bježi, nekad brže, nekad sporije, ali često se osjeća neugroženo od ljudi pa znade ostati na mjestu i ne micati se. Često grize kada ju se primi i pušta ''neugodan'' sadržaj kloakalne žlijezde (ništa opasno za zdravlje, bez mirisa, lako se pere...), ali se u prosjeku ubrzo smiri i pokaže svoju blagu narav. Gravidne (trudne) ženke su puno agresivnije.
Prehrana:
Miševi (po ljetnim vrućinama odrasla bjelica svaki treći dan ulovi jednog!), voluharice, nekad vjeverice, gušteri i ptići. Plijen davi.
Razmnožavanje:
U sezoni parenja, mužjaci su spremni ići i do 2 km za ženkom. Ženke legu 2-18 (često 5-11) izduženih, kruškolikih jaja (35-60 mm x 17-25 mm) pod zemljom, u rupama drveća i u komposištima i sl. (nekad zajedno sa bjelouškom).
Živi 25-30 godina.

*Ova vrsta zmije je vezana uz grčkog/rimskog boga liječenja Asklepija (Aeskulapa).




« Zadnja izmjena: Svibanj 27, 2010, 10:16:42 od JoZ@ » Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« Odgovor #13 na: Oujak 22, 2010, 04:11:42 »

8.Crvenkrpica (pjegava crvena mišarica,šareni guž)

GDJE:
Obalno područje, na S do Istre, mnogi otoci
 Opis:
Do oko 116 cm, ali obično kraća, ženke su veće od mužjaka. Prilično vitka zmija sa karakterističnim rasporedom uzoraka. Glava je uska, ali izražena, okrugle zjenice i glatke ljuske. Odrasli zadrže uzorak mladih, koji se često sastoji od reda crno obrubljenih smeđih ili crvenih pjega na leđima i red manjih pjega na bokovima. Uzorak na leđima može biti vrlo raznolik. Temeljna boja tijela je sivkasta, žućkasta ili sjajna. Trbuh je žućkasto sjajan kraj glave, ali postaje tamniji prema repu, tako da je sredina i stražnji dio trbuha često većinom crn. Glava je jasno obojana sa tamnim crtama.
Br. ljusaka:
27 (nekad 25) leđnih, 215-255 trbušnih i 54-92 para podrepnih.
Stanište:
Pretežito zmija koja živi na zemlji, karakteristična za sredozemnu makiju i obično ju se nađe ispod 500 m nadmorske visine, ali može i do 1600 m. Obično je na osunčanim staništima, naročito na onima koji imaju kamenje i nešto vegetacije: rubovi polja, rubovi cesta, hrpe kamenja, padine s kamenjem, suhozidovi, ponekad močvare i obale potoka. Može ju se susresti u ljudskim staništima: vrtovi, vinogradi, maslenici, groblja, oko štala i kuća, u koje ponekad uđe.
Ponašanje:
Aktivna danju, ponekad i u sumrak. Relativno se sporo kreće, ali se spretno penje po hrpama kamenja, zidovima i grmlju, gdje ju se često može vidjeti kako leži i izbjegava visoku temperaturu na zemlji. Hoće gristi kada ju se primi, ali se ukipi kad ju se uznemiri. Ponekad brzo vibrira vrh repa u lišću i tako stvara zvuk čegrtaljke.
Prehrana:
Veliki plijen može daviti, ali manji je pritisnut uz zemlju prije gutanja. Odrasli se skoro samo prehranjuju sisavcima i njihovim mladima (mali glodavci, ponekad rovke...),  ponekad pticama i gmazovima. Mladi se hrane gušterima.
Razmnožavanje:
Parenje može trajati i nekoliko sati tijekom kojeg mužjaci grizu ženke za vrat. Ženke se vjerojatno pare svake druge godine i polažu 2-8 velikih cilindričnih jaja (35-70mm x 10-22mm) iz kojih se nakon 6-9 tjedana izlegnu mladi veličine 29-36 cm i treba im vjerojatno 3 godine (ili više) da dostignu spolnu zrelost.
Živi i do 25 godina u zarobljeništvu.
 
Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« Odgovor #14 na: Oujak 22, 2010, 04:16:23 »

9.Šilac

GDJE:
Čitava obala Jadrana,neki otoci (Krk, Pag...)
 Opis:
Odrasli su do 135 cm, ali obično ispod 100 cm. Lako se identificira po građi i uzorku. Vrlo vitka zmija sa uskom i dobro izraženom glavom i rep koji je 1/4 ili čak 1/3 dužine cijelog tijela. Trbušne ljuske su izraženo grebenaste. Prednji dio tijela je obično sivo zelen ili maslinasto smeđ, čestoprema repu postaje sve smeđije ilicrvenkastije. Red velikih crnih ili maslinastih pjegana bočnim stranama vrata, od kojih svaka može biti okružena koncentričnim tamnim i vanjskim svijetlim prstenovima. Te pjege su izraženije i protežu se dulje po tijelu kod mladih jedinki. Koža ispred i iza oka svijetlo obojana. Trbuh je žut ili bijelkast, bez pjega. Glatke ljuske na leđima.
Br. ljusaka:
19 (rijetko 17) preko sredine leđa, oko 205-223 trbušnih, 104-138 parova podrepnih.
Stanište:
Voli suha, često kamenita staništa, ponekad sa grmljem i nešto guste vegetacije po kojoj se penje. Pojavljuje se na čistinama, u šumama, kraj obraslih zidova, kamenitim obalama, kamenitim kotlinama, ruševinama, rubovima puteva...
Ponašanje:
Aktivan danju i pretežito prizemna vrsta, voli suha, često kamenita staništa, ponekad sa grmljem i nešto guste vegetacije po kojoj se penje. Pojavljuje se na čistinama, u šumama, kraj obraslih zidova, kamenitim obalama, kamenitim kotlinama, ruševinama, rubovima puteva... Vrlo brza u usporedbi sa ostalim poljaricama. Ponekad grize kad ga se primi. Za razliku od većine zmija, ne sikće.
Prehrana:
Plijen lovi brzinom i znade ga proganjati na veće udaljenosti (za zmiju). Manji plijen jednostavno primi ustima i počne gutati, dok veće nekad pritisne o tlo sa tijelom ili ih 2-3 puta omota tijelom dok ih guta. Pretežito se hrani malim gušterima, skinkovima, čak i malim agamama. Također se hrani skakavcima, drugim beskralježnjacima, rijeđe malim sisavcima. Slina ima toksičnih svojstava i plijen ugine vrlo brzo (ali to je BEZOPASNO za ljude).

 Razmnožavanje:
Ženke polažu 3-16 vrlo izduženih jaja (21-44mm x 5-14mm), iz kojih se izlegnu mladi manji od 30 cm.
Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« Odgovor #15 na: Oujak 22, 2010, 04:20:56 »

10.Žuta poljarica

GDJE:
Baranja i Srijem, otoci Lastovo i Mrčara.

Opis:
Odrasli su obično do 200 cm (250 cm), mužjaci su veći od ženki. Jedna od većih europskih zmija (druga po veličini) sa vrlo definiranom, ali malenom glavom, glatkim ljuskama i izraženim očima sa okruglim zjenicama. Tijelo je žuto smeđe, maslinasto smeđe ili crvenkasto odozgo sa uzorkom (često blijedih) uskih pruga koje se protežu duž cijelog tijela i prolaze preko rubova svih ljusaka. Nema očitih tamnih mrlja. Trbuh je svjetlo žut, narančast ili narančasto-crven, bez tamnih pjega kod odraslih, čak ni na vratu (ali to jako rijetko). Mladi su sivkasti ili smeđkasti, obično sa razmaknutim kratkim prugama na leđima i bez izraženih svijetlih uzoraka na glavi. Tamna crta je obično prisutna na sredini "krune" i trbuh može imati nekoliko tamnih pjega na bokovima.

Br. ljusaka:
obično 19 leđnih, 189-204 (m.)/98-221 (ž.) trbušnih, koje su blago grebenaste, 80-110 (m.)/91-104 (ž.) podrepnih.
Stanište:
Aktivna danju, vrlo brza i većinom prizemna vrsta, živi u suhim otvorenim staništima sa nešto vegetacije: kamenite padine, nasipi, vinogradi, vrtovi, grmlje, suhozidovi, otvorene šume, stepe sa par drveća, čak i polupustinjska staništa. Ponašanje:
Način života je sličan crnoj i balkanskoj poljarici. Često se sunča na cestama, pa ih često pregaze auti. Agresivnija vrsta, rijetko bježi, nekad kada joj se prilazi baca se (veće jedinke mogu do 1 m unaprijed), grize kada ju se primi.
Prehrana:
Može se popeti 5-7 m u drveću i grmlju u potrazi za hranom. Odrasli se prehranjuju pretežito malim sisavcima i gušterima, ponekad male zmije i ptice. Mladi se hrane gušterima, skakavcima...

Razmnožavanje:
Mužjaci za vrijeme parenja prime ženku za vrat. Ženke polažu 5-18 (45mm x 22mm) jaja, bebe su 30 cm duge kad se izlegnu. Spolno sazrije sa 65-70 cm (oko 3 god. starosti).
U prirodi živi 8-10 godina.
Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« Odgovor #16 na: Oujak 22, 2010, 04:26:00 »

11.Šara poljarica (balkanska poljarica)

GDJE:
Čitava obala Jadrana, mnogi otoci
 Opis:
Odrasli su obično ispod 100 cm, ali može do 130, čak i više. Vitka zmija sa dobro definiranom glavom, glatkim ljuskama, izraženim očima sa okruglom zjenicom. Maslinasto siva, sivo-smeđa ili žućkasto-smeđa sa tamnim pjegama na prednjem dijelu tijela koje su često odvojene sa svijetlim trakama, često nepravilne. Ostatak tijela obično ima pravilne uske svijetle i tamne pruge. Manje bijele piknje često prisutne na rubovima nekih leđnih ljusaka. Trbuh je žućkast ili bijelkast sa tamnim mrljama koje su prisutne barem na bočnim stranama vrata. Mladi su slični mladima crne poljarice.
Br. ljusaka:
obično 19 leđnih (jako rijetko 17), 160-187 trbušnih, 80-116 parova podrepnih.
Stanište:
Nađe ju se na suhim kamenitim mjestima, grmoviti teren, vinogradi, obrasle ruševine, rijetke šume i niska makija, na rubovima cesta... Ponekad vrlo česta. U Hrvatskoj do 800 m nadmorske visine, ali najviše ih ima blizu morske razine.
  Ponašanje:
Vrlo sličan način života sa crnom poljaricom, aktivna danju, prizemna, ali se ponekad penje po grmlju. Brza i agilna. Grize kada ju se primi.
Prehrana:
Prehranjuje se gušterima i velikim kukcima (skakavci...), mali sisavci i ptićima.
Razmnožavanje:
Ženke polažu 4-10 jaja (25-40 mm x 15-20 mm).
Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« Odgovor #17 na: Oujak 22, 2010, 04:31:47 »

12.Crna poljarica (crnica,crni guž,crni gad)

GDJE:
 Istra i Kvarner, Primorje, neki otoci (Krk, Veli Brijun, Susak, Palagruža...). Najviši nalaz u RH je u Lici (Krasno, 1340 m), a najjužniji je kod Baške Oštarije.
 Opis:
Odrasli su do 150 cm, ponekad duži. Vitka zmija sa pomalo malom ali jasno istaknutom glavom, glatke ljuske i vrlo istaknute oč sa okruglom zjenicom.
"Temeljna boja" tijela je kroz većine rasprostranjenog teritorija većinom zelenkasto-žuta koja je većinom "sakrivena" crnim/tamnim pigmentom koji formira konačni uzorak: poprečne pruge na prednjim dijelovima tijela, žute pruge/redovi pjega. Taj se uzorak proteže sve do tijela, pa se često vidi dok zmija bježi u zaklon.Trbuh je žućkast ili sivkast (rijetko crvenkast), ponekad sa malim tamnim točkicama. Većina odraslih jedinki sa SI rasprostranjenosti, J Italije, Sicilije i nekih otoka je skoro potpuno crna (pa tako i u Hrvatskoj). Mladi su sivi ili maslinaste boje, sa uzorkom na glavi (najčešće svijetla crta između očiju, okrugle točkice i lagani V- ili W- oblikiza tih. Također mogu biti prisutni tamni uzorci nas prednjemdijelu tijela. Odraslu obojanost poprime negdje oko četvrte godine.
Ljuske:
Obično 19 (17-21) preko sredine leđa, trbušne: 187-212 (m)/197-227 (ž), 92-125 para podrepnih.
Stanište:
Voli raznovrsna suha staništa, otvorena ali dobro obrasle vegetacijom (npr. osunčane kamene padine, grmasta područja, makija i garig, rijetke šume i njihove granice, ostaci građevina i vrtovi). Povremeno i vlažne livade i drugim vlažnim mjestima. U RH do 1340 m.
Ponašanje:
Nekad vrlo česta, većinom aktivna danju, boravi na zemlji, ali se doro penje po grmlju i kamenju.
Hibernira u pukotinama u kamenju, hodnicima sisavaca, nekad u grupi.
Od mjesta hibernacije se može vrlo daleko preseliti u proljeće do ljetne "kuće". Tu može boraviti na relativno malom području (oko 3000 m2 u djelovima Italije). U tom teritoriju kreću se u potrazi za hranom, sunčaju se, vrućiji dio dana provode u sjeni. Slično i sa riđovkom, vjeruje se da tamnija koloracija nekih jedinki pospješuju upijanje topline za hladnijeg vremena i te jedinke znadu narasti nešto veće od ostalih i imaju više jaja. Ali te prednosti se uravnoteže sa činjenicom da te jedinke nisu dovoljno kamuflirane pa ih predatori češće ulove.
Vrlo brza (odmah iza zmajura) i okretna zmija, lovi vidom i znade biti vrlo agresivna ako ju se ulovi i znade uporno i jako gristi. Ponekad davi plijen.
Prehrana:
Prehranjuje se gušterima, sisavcima, ptićima, drugim zmijama (čak i ljutice i pripadnici vlastite vrste!), žabama. Mladi se prehranjuju malim gušterima i njihovim jajima, velikim skakavcima.
Razmnožavanje:
Mužjaci se bore u sezoni parenja, "bičevaju" se svojim repovima i traže partnera do 3 km. Ženke lijegu 4-15 izduženih jaja (često 4-7 u Italiji) koja su 30-40 mm x 15-22 mm sa zvijezdastim uzorcima. Mladi se izlegu za 6-8 tjedana (20-25 cm).
 
Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« Odgovor #18 na: Oujak 22, 2010, 04:37:56 »

13.Crvolika sljeparica

GDJE:
Dugi Otok (?)
Iako nalaz jest objavljen, postoje jake indicije da je riječ o pogrešnom pripisivanju uzorka lokalitetu na D. Otoku. Stoga postojanje te vrste na području RH ostaje upitnim.

Opis:
Odrasli su do 40 cm, obično manji. Više nalikuje suhoj sjajnoj kišnoj glisti nego nekoj drugoj europskoj zmiji. Trbušne ljuske su male. Vitka i cilindrična, malo zadebljala prema repu. Glava je pomalo neprimjetna, spljoštena, zaobljena. Oči su na vrhu glave, ali ispod ljusaka i izgledaju poput 2 tamne točkice. Rep je zaobljen, vrlo kratak (širok koliko i dug) sa "bodljom" na vrhu (duža u mužjaka- imaju oko 10 umjesto oko 7 ljusaka u redu na dolnjoj strani repa) koja im služi za lakše kretanje nad zemljom.
Obično je smeđkaste, žućkaste, rozkaste boje, trbuh je nešto blijeđi od leđa.
Br. ljusaka:
21-24 leđnih.

Stanište:
Uglavnom živi pod zemljom u suhim,  vrućim područjima bez neke guste vegetacije. Češće travnata polja i padine sa raštrkanim kamenjem, ali nekada se mogu naći i na golijem terenu, nekad i bliže moru.
Često se nađe u proljeće ispod kamenja koje je napola u zemlji, ali po ljeti se povlači dublje pod zemlju zbog vrućine.
Živi u uskim hodnicima (npr. od kišne gliste) u koje se brzo povlači kad ju se uznemiri. Povremeno se pojavi na površini u sumrak ili za vlažnog vremena, rijeđe preko dana.

Prehrana:
Uglavnom se prehranjuje malim beskralježnjacima (mravi i njihove larve, mali pauci, štrige, kornjaši i cvrčci/skakavci).
Razmnožavanje:
Ženke polažu 4-8 žućkasto-bijelih izduženih jaja sa zašiljenim vrhovima (11-25 mm duga).
Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
Šina
RON HOOD

Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 327



« Odgovor #19 na: Oujak 22, 2010, 04:45:28 »

U SLUČAJU  UGRIZA ZMIJE:
NE PANIČARITI! Panika samo ubrzava rad srca te tako ubrzava širenje otrova po tijelu.

NE LOVITI zmiju koja vas je ugrizla! To najčešće završava dodatnim ugrizom.

Ugrižena osoba mora sjesti/leći, ne se micati i što manje govoriti te se probati smiriti. Ako za nekoliko minuta (do 30 min) se ne javi oticanje oko ugriza, ili zmija nije ispustila otrov (30% ugriza su suhi- nije pušten otrov) ili nije ugriz otrovnice. Ugrizi nekih neotrovnica znaju isto biti bolni, ali nikada jako ne oteknu.

Ugriženo mjesto se ne smije niti grijati niti hladiti. Grijanje širi žile i ubrzava proticanje otrova, a hlađenje usporava krvotok i otrov jače lokalno razara jer se duže zadrži na jednom mjestu.

Ako se ipak javi oticanje, ugriženo mjesto treba zavezati zavojem ili maramom (npr. od ugriženog kažiprsta do ramena), ali ne smije se stegnuti ni prejako (može uzrokovati gangrenu) ni preslabo (ništa ne pomaže). To je nestručnjaku teško odrediti, ali čuo sam podatak da bi se trebao moći nesmetano ugurati prst ispod zavoja, ali ne znam je li taj podatak 100% točan.

Neki ljudi sa sobom nose zmijski protuotrov. NIKADA GA NEMOJTE UBRIZGAVATI SAMI JER MOŽE DOĆI DO ALERGIJSKE REAKCIJE (anafilaktički šok), A ONDA STE MRTVI ZA NEKOLIKO SEKUNDI UMJESTO ZA NEKOLIKO SATI!!! Nikada se ne zna kada će netko biti alergičan na protuotrov, a u bolnici su uvijek spremni za tu mogućnost i mogu ju spriječiti. Ako je osoba već prije bila liječena za zmijski ugriz, to obavezno treba napomenuti liječniku jer ako prvi put osoba nije bila alergična, drugi put može biti. Osim toga, 1 vrsta protuotrova ne vrijedi za sve otrovnice.

Ne treba vas biti strah od zmijskog ugriza. Oni su vrlo rijetki i zmija se brani ugrizom samo kada se osjeti jako ugroženom i preplašenom.[/color]
 
Postoji jedna mala vakuumska pumpica, Aspivenin, koja služi za isisavanje otrova iz rane. Lagana je za uporabu, bezbolna i koristi se za sve od uboda kukaca do ugriza zmija. Može se nabaviti u Hospitaliji.
« Zadnja izmjena: Oujak 22, 2010, 04:50:26 od commando » Evidentirano

Priroda može bez nas,a mi bez nje?
 Str: 1 [2] 3 4 ... 10
Ispis
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2006-2009, Simple Machines
Designed by Baran
Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!